Erotske & ljubavne price » Kisni dan

April se smjeskao Sumadijom a na Rudniku nas je docekala januarska idila. Beograd je gazio vodu do koljena a u Novom Sadu su oblaci otpadali sa neba rekla mi je dok smo ugovarali mjesto na kojem ce mo se poslije nekoliko mjeseci net poznanstva konacno sresti.

Srem, slozili smo se....ja cu autoputem u pravcu Zagreba a ona preko Fruske... i cekat ce me na Rumskoj petlji.... Nisam mnogo o njoj znao jer nisam ni pitao kao ni ona o meni. Prije samo pet sest dana poslala mi je svoju fotografiju napravljenu ispred Arene u Veroni ali sada je kisa bila tako mokra da niko od nas nije bas mnogo licio na sebe.

Kroz salu kao i obicno sa prijateljem sam se probijao kroz olujne nalete kise koja je detaljno spirala autoput.

Nisam bio uzbudjen jer smo vec toliko rijeci razmijenili da je izgledalo kao da je vec dobro poznajem. I....evo rumske petlje ali na zaustavnoj traci autoputa nema nijednog automobila...

Sacekaj me molim te jer je na naplatnoj rampi strasna guzva, rekla mi je telefonom dok sam i sam mogao vidjeti nepreglednu kolonu kako ceka da se prikljuci nama koji smo vec bili na autoputu.

Stajali smo i cekali...i evo vidim da polagano daje znak da ce se zaustaviti iza nas u malom pezou svijetloplave boje.

Izasao sam i istog momenta osjetio kako me kisni talas tako zapljusnuo da sam bio mokar do gole koze….a ona, otvarajuci vrata i podizuci se zarobi moj pogled svojom prekrasnom pojavom. Visoka, vitka, crne uredno dotjerane kose sa Ferari naocalima koje je po zatvaranju vrata od svog automobila brzi skinula i bacila na sjediste a zatim sa uzdignutim rukama potrcala prema meni. Tih desetak metara je pretrcala tako lagano i brzo da nisam imao vremena ni da se pomjerim. Bacila mi se u zagrljaj kao da smo se hiljadu godina i znali i strasno voljeli....Podigao sam je onako kao sto to cine zaljubljeni u filmskim scenama koje nam do kraja zivota ostanu u sjecanju......a tada...onako mokri, potpuno mokri smo oboje kao po dogovoru kleknuli tu na autoputu, na rumskoj petlji u sred Srema ... i ....eh...mozda ce to nekada neko i opisati jer taj prizor nikoga ne ostavlja ravnodusnim a mnogo je automobila projurilo u oba pravca...Tako dug poljubac u Sremu po tako olujnoj kisi nikada niko nije vidio....i dug....i mokar, i vlazan i od zelje i od kise....

Imala je cetrdesetdvije tih dana, fantastican posao a govorila je perfektno Englesiki i Italijanski uz ove nase jezike na na kojima se ipak najbolje razumijemo,...a ljubili smo se kao poletarci...kao da nam je obome prvi puta....

Nisam mogla vjerovati,...konacno prozbori…nisam mogla vjerovati da si mi do poslednjeg detalja opisao sebe. Pa nisam te mogla promasiti...jednostavno u ovom net svijetu gdje svi manje ili vise ali uglavnom lazu ti si se opisao tako dobro da sam srecna sto si bio tako iskren...

Pa kako sam ti se opisao tako jasno, upitah….Kako, pa jednostavno...znas vec kako...Napisao si mi da si obican i jednostavan...da si visok, zgodan...da znas da jesi zgodan i to bas...da si ...neznam sta jos ali srecna sam da sam te srela...Ti pricas tako obicno, od prvog trenutka se osjecam sigurnom i osobom koja nije prevarena...kao da te stotinu godina poznajem...Boze kako si drag...kako ...

Idemo na rucak u neki dobar restoran,...rekoh

Vazi...kao da je jedva docekala...

Ne, nisam ja draga od onih koji ce ti prvo ponuditi krevet...ne, to ne...mozemo li razgovarati, mozemo li biti dobri jedno prema drugom, otvoreni, iskreni, ...a i hladno je vani, bas ce nam prijati nesto originalno sremsko...

Prijatelju sam dao znak rukom da moze nastaviti sam a ja sam se vjesto uvukao u njen mali auto. Gledala me i smijala se, smijala i smijala...Bila je srecna, bas srecna. Iskre iz njenih plavih ociju su mi bile drazesne....idemo...rece i pritisnu na gas malise koji se kao metak poce probijati kroz kisu koja je jos jace padala.

Ovdje idemo preko Save.... u Macvu rekoh, dok sam prijatelju koji ionako ide u tom pravcu rekao da cu veceras kod njega doci na spavanje. On mi je samo dobacio onako usput umjesto pozdrava....”dogovoreno legendo”…

Riblja za pocetak, riblja corba na macvanski nacin….pa zatim biftek na moj nacin rekoh konobaru. Kako to upita me on….Neka samo omirise vatru…sto siroviji to bolji, a on kao da je vec milion puta biftek donosio bas meni samo namignu i dobaci , nema problema…a dama…Za mene ce te spremiti Stroganov sa salatom od paradaiza rece veselo ne skidajuci pogled sa mene. Cim je konobar napravio samo jedan korak odlazeci od nas uhvatila je svojom moju ruku...Bila je bas srecna...poput djevojcice...

Kako porodica upitah je...Super, dobaci kao da je bas to pitanje ocekivala...super su a tvoji…Nisam bio vec dugo kuci, rekoh...cujem da su svi dobro...Bas lijepo nastavi ona...Znas, nemogu jos da dodjem sebi da si ti ustvari takav ...tako si jednostavan..a tako magicno privlacan....Cula sam za tebe, citala neke tvoje price, ...da, ovdje po nasim novinama...pises lijepo...lijepo za citati...i ko bi rekao da evo sjedim sa tobom u ovom prelijepom restoranu za koji nisamni znala da postoji... Izvadio sam casopis koji su mi bas tog dana dali u jednoj redakciji u Beogradu i koji ce na kioske stici tek sutra ili prekosutra. Tamo je bio moj najnoviji tekst koji je lako pronasla. Hoces li autogram...salio sam se...Aaaaaah bas sam srecna, mogu li ovaj casopis zadrzati za sebe...Ne, morat ces sutra ili prekosutra kupiti salio sam se dok sam potvrdno klimao glavom......

Vise od dva sata smo ovdje rekoh a ti moras malo duze putovati…ja spavam ovdje..tu u okolini Sapca....Gledala me je pravo u oci dok sam davao znak konobaru da donese racun...

Znas, rekla mi je...moram ti nesto priznati…Nisam te takvog zamisljala ali sam te takvog zeljela...bas sam srecna...ti si drugaciji...znas na netu sam iz dosade i kada smo stupili u kontakt mislila sam da si jedan od hiljada koji arce vrijeme na nevazne stvari...vidim da si ozbiljan, ...drag do bola...jesi majke mi , ne umem ti ja to objasniti , ... i ko da povjeruje da mi nisi odmah ponudio krevet...ne, nemogu da vjerujem da si takav...Tebe vrijedi voljeti, rekla mi je...Ali ne sada...rekao sam....Sada podjimo ja u svom a ti u svom pravcu...neka se utisci sami od sebe slegnu...

Pruzio sam joj ruku...a ona se iznenada scucurila uz mene cvrsto me zagrlila i usne su se spojile u dug poljubac.....

Stigla sam juce kuci bez problema...porucila mi je SMS-om tek sutradan dok sam ja grabio krupnim kilometrima kroz austrijski Tauern tunel prema Salcburgu pa dalje na sjever....

Slijedece nedjelje provest ce mo zajedno vikend u Budimpesti...cekam te na Ferihegy aerodromu u petak u dvanaest...nesanico moja...rece mi juce na messengeru....

Ferihegy...Budapest...Dunav...Sent Andreja....i evo na pomolu je jos jedna od onih lijepih ljubavi koje zauvjek u ustima ostave slatkast ukus....

Autor: Nord - Amsterdam