Prva se ljubav nikad ne zaboravlja. Razlog tome je što se radi o vrlo traumatičnom iskustvu. Kad po prvi put osjetite ljubav aktiviraju se posebne veze u neuronima koje izazivaju mješavinu straha i tjeskobe. Ti osjećaji u kombinaciji sa strašću predstavljaju 'emocionalni koktel' koji nazivamo prva ljubav, a taj je koktel vrlo intenzivne prirode.
Ali ne radi se samo o osjećajima. Trauma ima i biokemijski potpis. Zanimljivo je da se prva ljubav ne zaboravlja niti u jednoj kulturi - pa čak ni u onima u kojima je brak umjetna tvorevina napravljena iz interesa. Zaključak je to istraživanja moždanih aktivnosti u kontekstu dugotrajnih i kratkotrajnih osjećaja kojeg su proveli stručnjaci sa Sveučilišta Stony Brook iz New Yorka.
Istraživanje je trajalo tri godine a obuhvatilo je zemlje poput Velike Britanije, SAD-a i Kine.
Prvi intenzivan osjećaj ljubavi izaziva vrlo specifične neuronske reakcije koje su drugačije, ali ne i manje snažne od reakcija do kojih dolazi prilikom drugog, trećeg pa i četvrtog zaljubljivanja. Prvo ljubavno iskustvo (prva zaljubljenost) ostaje duboko urezano u nama, objašnjava profesor Art Aron, voditelj istraživanja, zato što su tada aktivni dijelovi mozga koji su inače odgovorni za upravljanje mehanizmima ovisnosti i mentalne uravnoteženosti.
To su otkrili tako što su sudionicima istraživanja pokazali fotografije osobe u koju su prvi put bili zaljubljeni; kad bi ugledali svoju prvu ljubav, sudionicima se aktivirao spomenuti dio mozga. Ta strastvena ljubav ne smije se miješati s onom pravom, jer se kod prave ljubavi aktiviraju dijelovi mozga koji imaju veze s motivacijom. Upravo zato su stručnjaci zaključili da prava ljubav, bez obzira na intenzitet, podrazumijeva manju dozu opsesivnosti, dok prva ljubav izaziva određeni strah i nesigurnost zbog kojih je nezaboravljiva, ali ujedno i kratkotrajna.