Plod mjesečeve šetnje lakoća je srebrne svjetlosti što drhti poput srne i postupno zauzima tvoje tijelo, a ti, slatkoćo moja, prevrćeš se u nagosti mog šapta, i opijaš uzdasima dok ljubim krepost tvojih bedara .
Pod sjenom mojih prstiju sjatilo se dovoljno mjesečine, pa sad mogu pouzdano nastaviti čudesnom slatkoćom, mogu dohvatiti pojam neba, dozrijevati duboko u tebi, mogu piti radost na izvoru tvojih pozlaćenih brežuljaka.
Ćutim kako čežnja obogaćuje sanjarenje mojih zagrljaja i znajući da je sveto mjesto gdje nam se susreću pogledi, uzimam svoj osmjeh i stavljam ga u naručje tvoga lica neka zauvijek pjeva na sav glas u svjetlosti tvojih obraza.
A na obronke bijelih grudi spuštam moje srce neka sanja, neka njegova strast zaroni u meko svjetlucanje tvoje kože, a otkucaji, kao da nikada u tvoje tijelo neće sići, neka vrište, jer samo je tako moguće ubrati svaki cvijet sa tvojih polja.
A tvoje cvijeće, mila moja, tvoje cvijeće posjeduje žudnju, mirisi se iz njega očima piju, a boje počivaju u glasu daha, i sve to predivno tvoje cvijeće okrećeš prema mom tijelu, pa uz pomoć beskrajnog sanjanja duboko zalaziš u mene.
Tako se u stvari razliježeš nježnošću i pjevaš ritmom dodira, da to postaje čista harmonija zanosa i ta tvoja neizrecivost, ta tvoja ženstvenost, fantastična je sloboda mog postojanja, oduzima mi razum, a moja čula nadahnuta tobom uživaju.
Print view
Sun Jun 23, 2013 11:36 pm (Last edited: Sun Jun 23, 2013 11:38 pm)
reply
