U proleće,u proleće kad vrbe zelene I potok teče plavim nebom umiven, U cvetovima kad mirišu magle; U proleće,u proleće ruže uvele Zavoleh miris skriven.
U maju,nad srcem kad su mi se nagle, Suđenice vile nisu umele Od ludosti da mi ga spasu. U proleće,u proleće ja zavoleh Senke u nečijem glasu.
U proleće,u proleće,tako je suđeno, Srcu mom uvek će ljudi da se čude I žeđi mu niko neće shvatiti. O,žao mi je mladića koji me voleo bude U proleće,jer će patiti. D.Maksimović
Sanjam da češ doći: jer mirišu noći, a drveće lista, i novo se cveće svakog jutra rodi; jer osmesi ljupki igraju po vodi i prolećnim nebom što od sreće blista;
jer pupe topole i kao da ho6e k nebu, pune tople, nabujale žudi; jer u duši bilja ljubav već se budi, i mirisnim snegom osulo se voće;
jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove; jer priroda sva se za tvoj doček kiti. Cveće, vode, mž(|le, jablanovi viti, sve okolo mene čeka te i zove.
Dođi! Snovi moji u gustome roju tebi lete. Dođi, bez tebe se pati! Dođi! Sve kraj mene osmeh će ti dati i u svemu čežnju opazićeš moju.